It is too hard

razocarenje

Generalna — Autor devilmaycry @ 10:15

Skoro mi se dogodila jedna uzasna stvar prisustvovao sam ogromnog ljudskoj gluposti i neznanju i veoma sam se razocarao u svoje vrsnjake.Profesor je zadao seminarski i rekao je da pisemo o cemu god hocemo samo da bude napravljano kao multimedija.Odmah sam znao kakve ce tu gluposti biti i naravno nisam se prijavio za seminarski.I tako polako su poceli da se javalju i onda je profesor video koliko se zeznuo.Oni su jednostavno ubacivali slike koje prati klasicna muzika posto znaju da se pofesor lozi na to i to je to niko nije hteo da napise nesto i da izadje da prica o tome.Svi su bili u fazonu ja ne mogu da stojim,nisam lud da pred sto ljudi pricam nesto,ko ce se truditi da uci to,ja ne znam da lepo predajem i komilu drugih gluposti.Kapiram ja jeste malo frka da pred sto ljudi pricas nesto ali to je seminarski.Profesor se drzao za glavu i kukao i pretio da mu ne donose ove gluposti da nece nikom dati ni boda svi su se smejali i niko ga nije ni slusao,u fazonu nema on prava meni da ne da bodove napravio sam rad sta me briga sto nije rekao kako hoce.Realno svako od nas zna u Power Pointu da slozi par slika i ubaci muziku to mi je tako bilo jadno da nisam imao reci ali nisam smeo da komentarisem jer ja ni to nisam uradio tako da nemam prava da ucestvujem u raspravi.Naravno cilj je bio ne samo da uradimo i ispredajemo to nego da svi ucestvujemo i komentarisemo o radu koji je prezentovan.Onda se javio kolega koji je po mom misljenju samim odabirom tebe dobio 10.Pored gluposti kao sto je bilo odumiranje sela,priroda,rukometni klub,robotika,zavera licnih karata i naravno predosadne teme ok Raku i Sidi dosla je tema Moc pozitivnog razmisljanja.Zacudjen u prvom trenutku prebacio sam se na full focus i resio da ispratim kolegu do kraja.Predpostavljam neki si u culi za ovo ja nisam znao za taj dokumentrac ali sam mnogo stvari koje se pominju u njemu vec znao.Cim je kolega rekao uvocu recenicu odmah je poceo smeh,dobacivanje,nezainteresovanje,a nisu mogli da ispostuju coveka koji je isto tako slusao njihove gluposti.Ako sam nesto nauco u zivotu to je da ispostujem nekog kad je to potrebno i tako se toga drzim ma koliko smesno,glupo ili beznacajno to bilo,jer za onog ko to radi to je veoma vazno i treba ga podrzati u tome a tek kasnije kritikovati.Tu sam se totalno razocarao u moje vrsnjake i njihovo neznanje ali bilo je to u granicama podnosljivog zato sto je tema mnogo apstraktna.Ko nije cuo za to da kratko kazem sta se pominje u dokumentarcu mozda nekog zanima.Radi se o tajni koja je jos od davnih vremena prenosila i cuvala kao najveca tajna na svetu i da su se svi veliki dogadjaji dogodili bas zbog nje.Ali i kad su ljudi dosli do nje nisu znali sta da rade sa njom jer nisu znali kako da je upotrebe.Onda dolazi prica koja je svima poznata da ljudi ne koriste pun potencijal svoga mozga i sta bi bilo kad bi koristili 100% mozga.Svi misle da su najveci i najmocniji umovi ovog sveta rodjeni sa tim talentom da se istaknu po toj prici oni su ustvari bili jedini koji su znali kako da upotrebe tu tajnu.I tako se prica razvija mnogo je zanimljiva i preporucujem svima da je pogledaju da steknu neko novo iskustvo ma koliko dokumentarac bio lazan ili pravi.Kolega koji je sve vreme izlaganja svog seminarskog rada bio prekidan glupostima ostao je smiren do kraja i nije se obazirao na njih i kad je avrsio ondao je nastao pravi pako za njega.Gomila banalnih gluposti tipa Ja verujem u boga na sta se kolega nasmejao i rekao extra verujes u nesto sto nikad nisi video i nikad neces imati nista od toga sto verujes u to,pa Mi sad znamo tanju zasto ne postanemo bogati i uspesni i na to je odgovorio da bi to postigli moramo duboko da verujemo da je to ono sto zelimo da ostvarimo u svom zivotu i da se nista ne desava preko noci.Uglavnom je imao tako duhovit i pomalo drzak odgovor na svako njihovo pitanje.E onda je usledio jako tuzan trenutak koji vecina nije osetila,koleginica koja je bila gluva je bila mnogo pogodjena temom i reakcijom mase tako da je ustala i sve u suzama ispricala njenu pricu.Ona je od mali nogu gluva i doktori su procenili da je ostecenje sluha 100%,da ce morati da ide u skolu za specijalnu decu,aparati za sluh joj ne mogu pomoci i da nikad nece moci da ima normalan zivot.Protivila se tome cvrsto je verovala da moze da cuje,naterala je roditelje da joj kupe aparat,upisala je normalnu skolu i uspela je da povrati 50% svoga sluha.Ona je htela da dokaze da ma koliko nesto bilo nepoznato i bajkovito ne znaci da je nemoguce.Zahvaljujuci roditeljima i njenim prijateljima,bila je ubedjena da ce ponovo cuti i uspela je u tome.Dok je pricala tu pricu njenu suze su samo lile,devojka je toliko plakala i jecala da sam je jedva razumeo i pored toga drage moje kolege su se smejale i dobacivale uopste ih nije pogodilo ama ni jedna jedina reci i suza.Tu sam se totalno razocarao u njih tako da sad samo kazem zdravo uopste ne komuniciram sa tako primitivnim i glupim stvorenjima koja misle da je sve zezanje i provod.Sto je najcrnje ta devojka nije naisla na razumevanje tuzno je kako je neki izbegavaju i sale se na njen racun.Ne razumem zasto se ljudi tako ponasaju i zasto obozavaju da se smeju tudjoj nesreci.


Life

Generalna — Autor devilmaycry @ 09:42

 Da se poklonim pa da pocnem...

U poslednje vreme mnogo je tesko naci pravu osobu sa kojom mozes podeliti sve svoje probleme.Mnogi ce reci da gresim da su tu prijatelji i porodica ali ja cu reci da su to sve gluposti uvek postoji nesto sto se ne moze reci jel je previse DARK i postoji strah da necemo biti shvaceni.Tako da sam odlucio da pisem ovde neke svoje gluposti i shvatanja jer je nekad mnogo lakse reci neke stvari nepoznatoj osobi,nekome ko te uopste ne poznaje.Kad otvoris dusu i ispricas bas te briga sta ce ta osoba misliti jer je uopste ne poznajes a sebi si olaksao muke i skinuo teret sa sebe.Ako imas srece ta osoba mozda ima iskustvo pa ce ti pomoci,a i ta pomoc sve zavisi koliko je mi ustvari zelimo i koliko smo duboko u depresiji.Ja sam se zeznuo(upotrebio bih mnogo bolju rec ali nisam procitao pravilnik pa necu da ispadnem stoka)vise nego jednom i ispricao svoje zivotne price mojim nazovimo drugovima uglavnom su me sa cudjenjem gledali i govorili gomilu gluposti koje sam mogao da cujem od bilo koga.Kao da sam kupio kasetu sa 10 saveta za bolji zivot i pustio,odmah neke glupe i primitivne price koje su videli u filmu ili su culi negde od nekih "poznatih" .Ima ljudi koji razumeju i pokusavaju svojim recima da pomognu i vrate osmeh na lice ti ljudi treba da se cene ma koliko njihovi nacini cudno izgledali.Imam neke ortake koje cenim i postujem toliko da ih nazovem najboljim drugovima,da prepravimo to neke na dva dovoljna i skromna cifra.Jednog znam od malih nogu prakticno se znamo od pelena,cucle i cudjenja sta je malo crno sto mnogo smrdi a uvek ga nadjemo dok se igramo u pesku :DToliko smo bili suprotni da to moram da opisem u nekoliko recenica.On sedi miran miran igra se reklo bih se fali mu samo oreol na glavi i mala bela krila na ledjima,mene majka un osi u sobu placem na sav glast vristim trazim potpunu paznju.Stavljaju me pored njega uzimam njegov autic pocinjem da ga lupam kidam cak je bilo i i nekih udaraca tu.Andjeo i Djavo i pravom smislu te reci i sve je tako bilo do polaska u prvi razred osnovne skole,a onda na cudjenje svih epski preokret.Nestasno i nemirno dete zeljno paznje svih prisutnih u njegovom okruzenju shvata da postoje deca deset puta gora od njega i shvata da koliko se god trudio da mu niko nikad nece posvetiti paznju jer ni na kakav nacin nije poseban i otad ja sam potpuno povucen nikad se nisam isticao i odvaja od mase jednostavno sam navikao da budem obican i tad sam poceo da gradim svoje malo carstvo u meni koje je sad prakticno gotovo.S druge strane mali Andjeo pocinje da se istice u drustvu,ima svoj stav jos od malih nogu,drugacije se jos tad oblacio,uvek u zenskom drustvu od vrtica pa sad do fakulteta,prelepim crtanjem,kasnije su se razvile i neke druge lepe osobine.I tako godine su prolazile on se razvio u pravog buntovnika,a ja sam se sve vise povlacio u svoj svet maste i gradio svoj zamak ne mareci uopste za stvari koje se desavaju oko mene.Bilo je tu ljubomore u jednom trenutku i to mnogo od strane mene naravno i raznih drugih gluposti i nesuglasica ali i dan danas smo prijateljii drago mi je sto ga poznajem od malih nogu jer zahvaljujuci njemu sam uspeo da postanem imun na strahote pandorine kutije.Drugog sam upoznao u srednjoj skoli i cim smo ostvarili komunikaciju odmah smo se skapirali.Ovaj put je bilo drugacije bili smo slicni ako ne i isti.Odmah smo poceli da se glupiramo i prosipamo pamet jedan drugom,prvi put sam mogao sa nekim da podelim informacije iz mog sveta maste a da ne pomisli da sam idiot.Nase razgovore niko nije mogao da razume osim nas dvojice zato su nas cesto gledali cudno.toliko smo se dobro kapirali da sam cesto mogao da odlucim neke stvari umesto njega ili da izgovorim pre njega jer sam ga mnogo dobro poznavao i znam tacno sta bih on uradio.Nije bilo toliko svadji posto smo slicni ali cesto je bilo rasprava sa povisenim glasom i ubedjivanja u nesto drugo ali tvrdoglavost je bila nasa najveca zajednicka osobina kao i da nas ne mogu ubediti u nesto dok svojim ocima to ne vidimo,tako da su nase rasprave trajale satima i satima jer niko nikog nije mogao da ubedi ali meni je to bilo zanimljivo.Uglavnom sam ja popustao posto se u zivotu nikad ni sa kim nisam pozvadjao nesto preveliko jer jednostvano nisam u stanju da nekog mrzim zato sto misli drugacije ili da ne pricam sa njim ma koliko on bio u pravu ili gresio.On je imao veoma razvijenu i izrazenu osobinu da se veoma li veoma brzo uklopi u novom okruzenju,tako da je bio uvek omiljen u drustvu.Posto smo bili nerazdvojni malo mi je tesko palo kad je odlazio u NS da studira,posecujem ja njega redovno ali nije to to.I tako cak ni njima nisam mogao da kazem neke stvari jer bih polako poceo uvod i cim bih video burne reakcije i nerazumevevanje odmah bih menjao temu,ali podelio sam sa njima i neke stvari koje nikad nikom nisam rekao i drago mi je zbo toga. 

Zakljucaj,ocajno pisanje bez zaglavlja i naslova,pravopis nula,tema promasena pocetak nema veze sa krajem,preopsirno,dosadno i siguran sam da ce te naci jos mnogo greski,ali meni nije bitno napisao sam sta sam hteo i bolje se osecam na kraju krajeva ovo mi je prvi Blog

 


Powered by blog.rs